Komandujuće ponašanje i šta sa njim?

Detetovo “komandujuće” ponašanje u periodu prilagođavanja (naročito ukoliko se ponavlja intenzivno već neko vreme) često može da ukazuje na to da dete u poslednje vreme oseća veliki pritisak, da se puno stvari u toku dana zahteva i očekuje od njega, da se mnogo toga dešava mimo njegove volje te da se ne oseća slobodno. 

To kod njega može stvoriti osećaj da nema kontrolu nad svojim životom. 

Ma koliko ti ova rečenica delovala suviše ozbiljno, imaj u vidu da će čak i veoma malo dete od godinu-dve reagovati kada je potreba za osećajem kontrole, izražavanjem svoje volje već neko vreme osujećena.

To će ti jasno pokazati tako što će početi da insistira da bude “po njegovom” više nego do tada.

Primetićeš da češće zapinjete oko nečeg što je ranije išlo glatko, da počinje da “zateže” oko rutinskih stvari (npr. naročito insistira na plavoj šolji umesto žutoj, daš mu jedno jelo ono hoće drugo, hoće da uđe u sobu obuveno umesto da se izuje u hodniku, neće da opere ruke…) itd.

Ono neće znati to da kaže, ali će ti po ponašanju biti jasno o čemu se radi :) 

Retko kad ćeš i od starije dece čuti : “Ja se osećam sputano! Potrebno mi je da me pitate češće šta JA želim”, da ja više mogu da biram, da imam više vremena za slobodnu, nestruktuiranu igru” tako da…čitaj između redova. 

Ovo naročito imaj u vidu ako je dete na celodnevnom boravku u vrtiću, ako je vaspitačica prilično “rigidna”, “kruta”, “stroga” i kada je dan generano pretrpan žurbom, obavezama i aktivnostima.

Pitanje koje ti može pomoći da uočiš da li bi ovo moglo biti u pitanju je:

Koliko tvoje dete zaista ima prostora da se spontano izražava, izrazi i iskaže svoju volju u toku dana?

Koliko ga uključuješ, pitaš da nešto izabere, strpšljivo sačekaš da se odluči za ovu ili onu prihvatljivu opciju?

Ukoliko osećaš tenziju, napetost te da ima prostora za male korekcije i više uključivanja u toku dana koje će njemu puno značiti, uvek možeš pojačati tih dana i IGRE koje će omogućiti kreativno izražavanje ili ga postavljati u ulogu “komandanta” koje će mu na zabavan način pomoći da vrati osećaj kontrole.

U zavisnosti od uzrasta, neke od ideja za igre kod kuće mogu biti, na primer: 

1. Dovoljno vremena u toku dana za spontano, kreativno izražavanje celim telom koje ne zahteva sedenje – npr. igre sa maramama i različitim materijalima, teksturama

2. Igre u kojima dete vodi – na primer: igrate se čajanke, prodavca/kupca, telefoniranja, uspavljivanja mede u kojoj TI njega slušaš i pratiš njegove instrukcije

3. “Ja radim ono što ti kažeš” – pa se zabavite tako što ti dete pokaže/kaže, na primer, “skoči”, “sedi”, “lezi”, “ustani”, igrate “noć-dan” i ti to pratiš.

4. “Dirigent” – dete “diriguje” uz muziku a ti ga oponašaš  (ono je to koje menja tok, smer, intenzitet pokreta)

6. “Ja imam čarobnu moć da…te zamrznem, usporim, ubrzam, te srušim…” Dete “baca” na tebe čini čarobnim rečima (za koje se unapred dogovorite koju imaju moć)  i zabava može da počne.

Igre traju dok vam oboma prijaju i donose lepo raspoloženje.

Šta bi još dodala?

___

Ukoliko tvoje dete ima dve godine i baš je intenzivno u fazi “neću” poslušaj ovo uključenje.