Dete je nedavno krenulo u jaslice ili vrtić i primećuješ da te sada češće zove, više se “kači” i “lepi” za tebe kod kuće?

O čemu se tu sad radi?

Bez brige, sve je u redu. 

Evo šta se dešava…

Kada dete pođe u kolektiv i dobar deo dana provede u ustanovi – seti se da je primarni fokus odraslih u ovom kontekstu i okruženju prevashodno rad sa grupom.  Shodno tome, da je pažnja medicinskih sestara vaspitačica i vaspitačica sve vreme podeljena jer brinu i vode računa o celoj grupi i puno dece istovremeno.

Prvih dana i nedelja nakon polaska u jaslice i vrtić detetu je potrebno vreme za integraciju i sistematizaciju novih iskustava, za ponovno uspostavljanje balansa i osećaja povezanosti sa tobom, nakon separacije. Kako je tvoje dete ranog uzrasta ono će prirodno, kada dođete kući “nadomešćivati” primarnu potrebu koja u periodu boravka u kolektivu nije bila dovoljno zadovoljena a to je  – primarna potreba za emocionalnom prisutnošću, nepodeljenom pažnjom i kontaktom “jedan na jedan”.

Budi pripremljena da će tvoje dete prvih dana i nedelja (pa i meseci) naglašenije kod kuće aktivno tražiti da zadovolji PRIMARNE EMOCIONALNE POTREBE koje u periodu boravka u jaslicama/vrtiću
neće biti zadovoljene.

Zbog toga, u periodu privikavanja a i duže, kada dođete kući možeš primetiti da:

  • te dete više treba – da te češće zove, da se više “kači” i “lepi” za tebe…
  • češće nego inače traži da dođeš i budeš pored njega fizički blizu, da ga uzmeš, nosiš
  • učestalije pokazuje da mu nešto dodaš iako mu je to na dohvat ruke…
  • odjednom naročito insistira da mu “praviš društvo”, da ga gledaš dok nešto radi
  • te sve češće zove da mu pomogneš oko radnji koje već neko vreme ume samostalno da izvede…

U ovom ponašanju prepoznaj da se radi o namirivanju potrebe za kontaktom i tvojom nepodeljenom pažnjom, a ne o razmaženosti, sebičnosti i lenjosti, kako u prvi mah to možeš zaključiti (ili možeš čuti od neposredne okoline).

Zbog toga, po povratku deteta iz jaslica/vrtića prvih dana i nedelja, kada dođete kući, pojačaj dodir i kontakt očima, radnje koje uspostavljaju osećaj konekcije i bliskosti – neka bude više nošenja, zagrljaja, maženja, poljubaca, pesmica, brojalica, ritmičnih, povezujućih igara.

Odgovori na ovu potrebu, onoliko koliko možeš.

Nastoj, dakle, da prvih dana posle podne bude što manje dodatnih tranzicija, zajedničkih odlazaka u kupovinu, dodatnih vožnji, novina i promena, smena aktivnosti, gužve nakon jaslica/vrtića (odlazak u goste, okupljanje nove dece i gostiju) jer će ovi zadaci, aktivnosti i prisustvo druge dece i ljudi ponovo preusmeriti tvoju pažnju, umanjiti tvoj kapacitet za prisutnost i ponovo staviti dete u poziciju da čeka, da bude u “drugom planu“ i da se onda dodatno bori za kontakt sa tobom koji mu je ovih dana preko potreban.