Šta olakšava komunikaciju sa detetom snažne volje?

Deca snažne volje su mališani koji se rađaju sa intenzivnim temperamentom i izrazitom odlučnošću da slede sopstveni put. Jasno znaju šta žele i pokazuju nepokolebljivu upornost u ostvarivanju svojih namera, ne odustajući i kada naiđu na prepreke. 

Ova deca često imaju snažne emocionalne reakcije, intenzivno doživljavaju svet oko sebe, teško prihvataju kompromise i promene rutine, a posebno se opiru kada osećaju da im neko nameće svoju volju. Takođe, imaju sposobnost neverovatnog fokusa na stvari koje ih interesuju, ali mogu burno reagovati kada stvari ne idu po njihovom, kada naiđu na ograničenja. 

Iako ovakav temperament može predstavljati izazov za roditelje, ove karakteristike zapravo predstavljaju potencijal za razvoj izuzetno samostalnih, kreativnih i odlučnih osoba, ukoliko se pravilno usmere i podrže tokom odrastanja.

Ukoliko prepoznaješ svoje dete u ovom opisu, evo nekoliko ključnih saveta koji mogu olakšati komunikaciju, kad je u pitanju polazak iz kuće do vrtića koji ume da bude poprilično izazovan.

1. Spusti se fizički na nivo deteta i uspostavi kontakt očima kad ti je zaista važno da te čuje

Čučni ka njemu ili ga približi sebi, uzmi u naručje tako da te lepo čuje i da uspostaviš kontakt očima. Obrati se mirno i jasno, toplim i odlučnim glasom. “Zlato, vreme je da sada budeš pored mene. Uskoro krećemo.

Veoma uporna deca lakše uspostavljaju saradnju kada se njihova pažnja usmeri, kada se uspostavi kontakt i kada se osećaju povezano i viđeno.

2. Ponudi mogućnost izbora tako da se dete oseti uključeno

Na primer, umesto da kažeš “Obuci jaknu, treba da krenemo!“, najavi šta je na redu i ponudi izbor.

Vreme je za jaknu. Hoćeš sam/a da je obučeš ili ti treba moja pomoć?”.

Na taj način, detetu pružaš osećaj kontrole, a ti postižeš svoj cilj. 

3. Poveži radnju koja je na redu sa nekim ciljem, izazovom, pretoči je u igru ili važan zadatak


Ovakav pristup usmerava detetovu pažnju, čini da oseća značajno i važno.

Na primer: “Spremamo se za vrtić i nosimo vaspitačici onaj crtež koji smo pripremili za nju” ili “Krećemo sad u vrtić, baš da vidimo koliko ćemo danas biti brzi?” ili “Tvoj zadatak je sada da doneseš svog medu, a moj da nađem ključeve.”

4. Najavi promene unapred kako bi na miru završilo ono što trenutno radi

Veoma uporna deca često teško prelaze sa jedne aktivnosti na drugu. Najavi promenu, obavesti ga, upozori dete da će biti potrebno da ono što trenutno radi privodi kraju.

Na primer: “Možeš još 5 krugova da provozaš automobilić, pa se onda spremamo za polazak”

Takođe, vizuelni podsetnici, tajmeri (prijatnog zvuka) pomažu detetu da se pripremi za promenu.

5. Objasni “zašto” iza zahteva

Deca snažne volje često žele da razumeju razloge zbog čega se nešto radi. Umesto naređenja “Skloni igračke sa poda!”, objasni zbog čega je važno da igračke sada vratite na svoje mesto.

Na primer:“Moramo raskloniti igračke sa poda da bismo mogli da prođemo. Da ih slučajno ne zgazimo”.

Kad naglašavaš smisao onoga što radite, zbog čega je to važno i zašto to radiš povećavaš šansu da dete lakše prihvati da uradi ono što tražiš od njega.

6. Izbegavaj direktne konfrontacije


Slušaj me!” i “Zato što ja tako kažem!” retko funkcioniše sa upornim detetom.

Umesto direktnog suprotstavljanja, možeš preformulisati situaciju tako da se dete uključi u rešenje.

Na primer: “Imamo problem. Moraćemo sad zajedno da smislimo kako da ga rešimo.”

7. Koristi “kad-onda” tehniku

Kad me uhvatiš za ruku, onda možemo nastaviti put”. Nakon što ustaneš sa poda možemo krenuti dalje”.

Jasno uspostavljanje granica i vremenski sled radnji umanjuje prostor za raspravu.

8 Uspostavi dogovor, neki vaš poseban “plan” za taj dan

“Sećaš li se našeg dogovora? Prvo se svi obučemo do kraja pa onda tek otvaramo vrata da krenemo napolje.” 

Na taj način činiš da se dete oseća kao ravnopravan učesnik u procesu odlučivanja, a ne kao neko kome se nameću pravila.


9. Koristi brojanje, redosled koraka, “prvo jedno pa onda drugo”

Deci snažne volje prija jasnoća koje pružaju pravila, red, struktura, predvidivost, osećaj izvesnosti da znaju šta iz čega sledi.

“Prvo doručkujemo pa onda izlazimo napolje”. Idemo sad u vrtić. Tamo te već čekaju vaspitačica Ljilja i drugari da se igrate. Posle ručka dolazim po tebe pa te vodim u park.”.

10 Rutine, rituali 

Mali rituali, rutine koje se ponavljaju pružaju osećaj sigurnosti i izvesnosti, olakšavaju prelazak na ono što sledi.

Na primer: “Brojimo stepenice kad silazimo”. “Pozdravljamo kuću pre izlaska”. 

Nadam se da će ti ovih nekoliko smernica biti od pomoći.